Uprava VŠMOD DH

Prvi dekan dr. Stanko Nick

I N     M E M O R I A M

Nažalost dogodilo se ono što smo svi znali da je neminovno, iako smo svi tako željeli vjerovati u čudo. Naš dragi dr. Stanko Nick nije izdržao borbu s teškom bolešću, a borio se dostojanstveno, ponosno, mirno, gotovo tajno kako nikoga ne bi ni žalostio ni opterećivao. Svi smo beskrajno tužni zbog toga, ali takav je bio dr. Nick suptilno profinjen, produhovljen, spontano duhovit, svestranog obrazovanja, široke kulture i velik u svojoj jednostavnosti i skromnosti. Dr. Stanko Nick rođen je 1935. u staroj i uglednoj građanskoj obitelji intelektualaca. Djed je u vrijeme Austro-Ugarske bio sudac u Krakovu, otac liječnik, a majka magistra farmacije. Izbijanje Drugog svjetskog rata dočekali su u Zagrebu, a samo zahvaljujući liječničkoj profesiji svoga oca, dr. Stanko Nick i njegova uža obitelj izbjegli su holokaust odlaskom 1943. u partizane iz Visokog u Bosni, kamo su se uspjeli privremeno skloniti. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu gdje je započeo i svoju diplomatksu karijeru koja je trajala punih 46 godina - bez i jedne jedine mrlje. Tijekom tih godina naučio je - kako je to naveo u svojoj stručnoj, a i literarno izvrsnoj knjizi „Diplomacija“ - da je to vrlo težak, odgovoran i često nezahvalan posao, u kome je ostalo vrlo malo ili gotovo ništa od nekadašnjeg vanjskog sjaja, ali istovremeno privlačan javnosti u svakom pogledu, jer je to zanimljiv, dinamičan i izazovan posao za mladog intelektualca koji zahtijeva širinu duha, strpljenje, tolerantnost i brojne druge kvalitete, koje se vremenom razvijaju i čovjeka obogaćuju. Dr. Nick je bio izrazito bogat kvalitetama, a zahvaljujući generacijski posloženim životnim prioritetima suočavao se s brojnim problemima u poslu i životu staloženo i s rijeko viđenom mirnoćom, pa će svojim brojnim suradnicima i kolegama ostati u sjećanju kao osoba koja je nesebično pomagala i olakšavala i najteže situacije. Kao mladi pravnik prijavio se, bez ikakvih intervencija sa strane, na natječaj za rad u ministarstvu vanjskih poslova Jugoslavije. Položio je prijemni ispit i započeo s učenjem svih vještina diplomatske službe u svakom pojedinačnom odjelu Ministarstva vanjskih poslova uključujuci i u arhivskoj službi. Tek kad je u potpunosti bio spreman, svoje prvo radno mjesto u inozemstvu započeo je 1960. u jugoslavenskoj ambasadi u Parizu kao ataše i vicekonzul. Po povratku u zemlju 1963. radio je na poslovima protokola, a 1967. imenovan je prvim tajnikom jugoslavenske ambasade u Camberri. Rad u sferi multilateralne diplomacije započinje nekoliko godina kasnije 1983., kad je postao zamjenik stalnog predstavnika UN-a za industrijski razvitak i u Međunarodnoj agenciji za nuklearnu energiju sa sjedištem u Beču. Na tim je poslovima stekao bogato iskustvo, znanje i veliki ugled pa je 1988. imenovan glavnim pravnim savjetnikom u jugoslavenskom Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove. Taj istaknuti i posebno važan položaj, s obzirom na sukcesiju međunarodnih ugovora, obnašao je od 1992. i u Ministarstvu vanjskih poslova mlade Hrvatske države. Nije bilo pogodnije ličnosi od dr. Stanka Nicka da pomogne stvaranju hrvatske diplomacije i nije bilo boljeg učitelja djelatnicima hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, jer je svoje veliko znanje vrlo rado i što je posebno važno, nadasve nenametljivo prenosio. Pomogao je nesebično i u ustrojstvu Pravnog odjela crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova. Njegova aktivnost na polju multilateralne diplomacije bila je usredotočena na podunavsku regiju. Zaslužan je da je Hrvatska 1998. primljena u Dunavsku komisiju u kojoj su okupljeni predstavnici svih podunavskih zemalja radi održavanja i unapređenja plovnog puta Dunavom. Za Hrvatsku je bila velika čast, da je od 2002. do 2005. bio i predsjednik Dunavske komisije, ali i velika sreća što ima takvog predstavnika kojeg će se u memoarima mnogih stranih diplomata i državnika spominjati s uvažavanjem i štovanjem. Dr. Nick je zaslužan da je Hrvatska postala član, a on njen predstavnik u vrlo važnoj Venecijanskoj komisiji, što je neslužbeni naziv za tijelo Vijeća Europe osnovano 1990. godine, koje okuplja najistaknutije svjetske pravnike s ciljem pružanja pomoći zemljama u tranziciji u jačanju demokratskih načela, ljudskih prava, prava manjina i uspostavljanju pravne države. Svoje veliko pravno znanje dr. Nick je često koristio i kao arbitar Europskog suda za mirno rješavanje sporova u okviru OESS-a, kao i u nekoliko odbora Vijeća Europe zaduženih za pravna pitanja i pravnu suradnju. Više puta bio je član jugoslavenskih, a zatim i hrvatskih delegacija na zasjedanjima Generalne Skupštine UN-a i pojedinih komiteta, naročito Pravnog. Sudjelovao je na preko 250 međunarodnih konferencija i sastanaka, često kao predsjednik, tajnik ili jedan od organizatora. Veliku stručnost ali i nadasve ljudsku vrijednost dr.Nicka znao je prepoznati i novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić pa ga je u prvom mandatu imenovao svojim vanjskopolitičkim savjetnikom. Zajednička suradnja na delikatnim vanjskopolitičkim pitanjima bila je kruna njihovog dugogodišnjeg uvažavanja i prijateljstva. Svoju diplomatsku karijeru Dr. Nick je završio kao hrvatski ambasador u Budimpešti. Izuzetno dobri odnosi Hrvatske i Mađarske sve do današnjih dana u velikome su zasluga upravo dr. Nicka. Naši sjeverni susjedi odali su mu priznanje ne samo za njegov doprinos diplomaciji kao vještini mirnog rješavanja sporova , već i za nastojanje da se uspostave najširi međunarodni odnosi na temelju razumijevanja i tolerancije pa su mu udijelili kao prvom strancu prestižnu mađarsku nagradu „ Mikloš Radnoti“ za doprinos borbi protiv rasizma, antisemitizma, diskriminacije i netolerancije. Na poslijetku dr. Nick se bavio i vrlo zahtjevnim znanstvenim i pedagoškim radom. Objavio je više zapaženih studija i članaka u domaćim i stranim časopisima, ali posebno istićem studiju „Uloga glavnog pravnog savjetnika u sukcesiji međunarodnih ugovora“, koja je 1999. objavljena u zborniku UN-a , kao i dvije posljednje knjige „Diplomacija, metode i tehnike“ i „Diplomatski leksikon“. Predavao je diplomatske predmete na poslijediplomskim studijima na Fakultetu političkih znanosti i Pravnom fakultetu u Zagrebu, Pravnom fakultetu u Mariboru, Diplomatskoj akademiji na Malti, Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, Diplomatskoj akademiji „Gavro Vuković“ u Podgorici u Crnoj Gori i na Vojnom učilištu „Petar Zrinski“ u Zagrebu. Posljednjih godinu dana bio je dekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije. Studenti naše visoke škole nisu imali mnogo vremena upoznati svog dekana i kao vrsnog predavača i pedagoga kao što su to imale sreću brojne generacije polaznika poslijediplomskih studija. Ali i tih nekoliko predavanja bilo je dovoljno za stvaranje odnosa velikog poštovanja i naklonosti. Na svojem posljednjem predavanju već je uz veliki napor i svladavanje, ali do kraja sa smješkom, govorio o tome kako izraziti zahvalnost i kako reći hvala. Bio je to duhovit presjek kroz kulturološke i jezične raznolikosti pojedinih naroda. Naš jezik je u tom pogledu siromašan i ne dozvoljava nam da izrazimo sve naše osjećaje i želje onako kako bi htjeli i trebali. Ni u svakodnevnom govoru nije dovoljno reći samo hvala, a kamoli kada je potrebno izreći bezgraničnu zahvalnost Dr. Nicku za svu pomoć koju nam je pružio na utemeljenju visokih znanstvenopedagoških standarda naše Visoke škole, za sve planove razvoja koji će nam olakšati naš budući rad, za svoje kontakte koje nam je nesebično prepustio, za mnoge primjere kako prevladavati neminovne teškoće u radu i za svoj primjer kakav treba - bar pokušati - biti. Ugodnu radnu atmosferu koju je širio oko sebe nećemo nikada moći zaboraviti. Odlučeno je kao izraz velike zahvalnosti da u čast prvog dekana Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije, buduće stipendije najboljim studentima nose ime dr. Stanko Nick. To je najmanje što možemo učiniti sada, ali nadamo se da smo mu za njegovog života pružili bar malo dokaza koliko nam mnogo znači, koliko nas je zadužio svakog pojedinačno, koliko je zaduzio hrvatsku diplomaciju i koliko je nesebično i predano pomogao međunarodnoj afirmaciji Republike Hrvatske. Svjesni, da nam naša jezična skućenost ne omogućava da izrazimo sav obim naše zahvalnosti poručujemo samo da ga nikad nećemo zaboraviti i da suosjećamo s boli njegove obitelji.

  • Erasmus charter for higher education

    EU projekti - Projekti financirani sredstvima Europske Unije

  • Razvoj i perspektive međunarodnih odnosa

    Uspostavljanje visokoobrazovnih standarda kvalifikacija u sektoru međunarodnih odnosa, diplomacije i održivog razvoja

Web stranica diplomacija.hr radi boljeg rada i poboljšane funkcionalnosti koristi kolačiće (eng. cookies) i slične tehnologije. Ako nastavite s pregledom stranice, smatrat ćemo da ste suglasni s navedenom uporabom. Više informacija »