Studentski list "Mladi diplomati"

NASTAVNIČKA KOLUMNA - GODINA 2015. U SUROVOJ PERSPEKTIVI PROTOKA VREMENA

Objavljeno: 13. Studeni 2015.
Piše Josip Lučev, nastavnik na kolegijima „Međunarodna trgovina: policy-aspekti“, „Međunarodni menadžment“ i „Politička ekonomija transnacionalnih korporacija“ na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld

Svijet se stubokom promijenio. Nema banalnije rečenice kojom bi se neki tekst mogao započeti. Tu bi se rečenicu moglo izgovoriti svake godine iznova, i svake bi godine uvijek iznova bila istinita. Nema dakle stvari koja nam daje kontinuitet više od promjene same. A opet je svaka velika promjena ona koja definira „naše vrijeme“. Red je dakle uzeti malo dugoročniju perspektivu. S malo većim odmacima lakše se može uočiti koje su promjene važne i utjecajne. Pogledajmo mogu li nas nečemu o međunarodnim izazovima i odnosima snaga naučiti desetogodišnji intervali. Napravit ćemo četiri crtice od 1985. do danas.

Danas već davne 1985. svijet je i dalje u znaku sovjetsko-američke dihotomije. Retrospektivno, tranzicija socijalističke sfere je na obzoru, ali još je otvoreno pitanje o tome kako će tek izgledati ekonomski sustavi koji se spremaju na povijesnu pobjedu. Koji oblik treba imati razvijena kapitalistička zemlja: socijalno-skandinavski, liberalno-atlantski, centralnoeuropski ordoliberalni ili neki četvrti? Reagan te godine osvaja drugi mandat kao predsjednik SAD-a. Reganomika i Volckerovi kamatni šokovi pokazuju se tako opravdanima u očima američkih građana, a javnopolitičke preporuke ostatku svijeta dobivaju dodatno slobodno-tržišno usmjerenje. U Sovjetskom Savezu Gorbačov počinje javno govoriti o neefikasnostima u socijalističkoj privredi1, a uskoro će se taj stav iskristalizirati u čuvenoj perestrojci. Dakle 1985. još je uvijek godina bipolarnog odnosa snaga, ali ujedno i razdoblje koje će uskoro dovesti do „kraja povijesti“ i prevage ne samo kapitalističkog i demokratskog pola već i specifične slobodno-tržišne verzije kapitalizma utjelovljene u Vašingtonskom konsenzusu.
 
Upravo takav proces u pozadini je razvoja početkom 1990-ih. Konkretno 1995. završava vrlo važna etapa sukoba vezanih za raspad SFRJ. Dakako, na Kosovu, u Srbiji i Makedoniji još će se ratovati narednih godina, ali najneposrednije i najvidljivije krvoproliće vezano za nespojivost tranzicije i cjelovitosti u Jugoslaviji okončano je simbolički u Daytonu potvrdom državnosti BiH. Implikacije toga događaja vrlo su značajne: u standardnom tranzicijskom trokutu tranzicije prema demokraciji, tržišnoj ekonomiji i građanskom društvu, koji je već nekoliko godina bio odzvanjao Europom, mogla se povremeno čuti i reska multietnička nota. U blizini srednje Europe ta je nota svakako najglasnije ječala na prostoru bivše SFRJ. Nakon uspješne stabilizacije većine teritorija RH, HV je 1995. uspješno sudjelovala i u stabilizaciji teritorija BiH. Dejtonski sporazum takvu je situaciju simbolički privukao pod patronat SAD-a i priuštio im svijetli međunarodni hegemonski trenutak. Vojna aktivnost SAD-a 1990-ih bila je obilježena ustrajnim fokusom na izbjegavanje reprize Vijetnamskog rata. SAD je u ovoj fazi uspijevao u veličanstvenom hodu po međunarodnoj žici. S jedne je strane bio centar novog, monopolarnog svijeta. S druge se takva pozicija replicirala u sekvenciji projekcija vojne sile koje su iziskivale relativno male gubitke američkih života. Istovremeno, ekonomska situacija bila je zavidna, uz relativno visoke stope rasta i visoke suficite u državnom proračunu.

Deset godina kasnije, 2005., SAD je zapleten upravo u reprizi Vijetnamskog rata. Uvod je predstavljala invazija na Afganistan krajem 2001., koju je kao posljedicu napada 9/11 podržao niz zemalja, kao i NATO-savez. Invazija na Irak iz 2003. bila je daleko problematičnija. Uz razdor koji je s nejasnim utemeljenjem unijela među članice NATO-a, kao i unutar američke javnosti, ta je invazija začudila i nesposobnošću SAD-a da okonča oružani otpor unutar Iraka. Složena etnička i religijska slika iračke demografije ponovno je potvrdila opasnost nekontrolirane tranzicije kroz krvavi sukob između šijita i sunita, ali i između čitavog niza manjih grupacija. SAD je političku dominaciju unutar zemlje stavio u ruke dotad potlačene šijitske većine. Donedavno dominantna sunitska manjina uvelike se radikalizirala u smjeru fundamentalističkog islama, a diljem Iraka javljaju se i sunitske i šijitske sektaške paravojne postrojbe. Rezultat će biti krvave bitke za Najaf i Falluju te niz bombaških napada u kojima će samo do kraja 2005. poginuti oko 2200 američkih vojnika2. U narednim će se godinama situacija relativno primiriti, ali i ponovno razbuktati nakon američkog povlačenja 2011. Ipak, sredinu 2000-ih svakako je označila kriza legitimiteta SAD-a kao svjetskog policajca. Situaciju će pogoršati fiskalne poteškoće koje su rezultat smanjenja poreznih stopa na samom početku Bushove administracije i golemih troškova vojnih avantura u Iraku i Afganistanu. Tako se blistavi sjaj monopolarnog pax americana iz 1990-ih raspetljao u krvavim katastrofama, fiskalnoj destabilizaciji, a uskoro i u pucanju financijskog „balona“ nekretnina i novoj svjetskoj krizi s epicentrom upravo u SAD-u.  
 
I taj nas slijed konačno dovodi do naše 2015. Iako je gospodarstvo SAD-a, mjereno prema PPP BDP-u3, prestalo biti najveće na svijetu4, vojska SAD-a i dalje je daleko najozbiljnija globalna vojna sila. Mogućnosti kredibilne projekcije sile i dalje zasjenjuju ostatak svijeta5 zajedno. Ipak, ovaj Behemot (i Levijatan u jednom) očito je uspavan. Američka se vojska velikom većinom povukla iz Iraka 2011. i Afganistana 2014. Intervencija u Libiji iz 2011., kao i skromni potezi u Siriji i Iraku, ukazuju na prvenstvenu želju za izbjegavanjem razmještanja kopnenih snaga. U vakuumu moći koji je iza sebe ostavio njihov odlazak iz Iraka, u destabiliziranoj situaciji u Siriji i u do zuba naoružanoj pustinji, niknula je tzv. Islamska Država. Kao i mogućnost tranzicije socijalističke sfere 1980-ih, kao i nepotrebno krvavi, iako neminovni raspad SFRJ 1990-ih, današnja situacija u Iraku i Siriji ključno je destabilizacijsko središte za cijeli svijet. Jednu od posljedica imali smo prilike promatrati i u Hrvatskoj kroz naizgled beskonačnu rijeku izbjeglica koji su našom zemljom prošli u smjeru Njemačke, Danske i Švedske. Ipak, ovaj je izazov SAD dočekao nevoljko i nespremno na posebno intenzivnu aktivnost nakon iscrpljujućih 2000-ih. Al-Raqqah u Siriji i Fallujah u Iraku pali su još u siječnju 2014. i tako formirali paradržavni prostor koji će Islamska Država ubrzo proširiti prema Mosulu. To znači da je do ruske intervencije u Siriji prošlo gotovo punih 21 mjesec bez prave reakcije SAD-a.

Osim što već dugi niz godina podržava Assadov režim u Siriji, Rusija se od 2011. pojavila kao vrlo stabilan dobavljač vojne opreme za iračke potrebe. Prema institutu SIPRI6, Irak je od 2012. u Rusiji naručio 48 mobilnih protuzrakoplovnih sustava, pet jurišnih zrakoplova i 45 helikoptera u zajedničkoj vrijednosti od više od 4,5 milijardi dolara. Iako je i SAD nastavio isporučivati oružane sustave Iraku, to je Rusiju uspostavilo kao strateškog partnera režimu koji je SAD uspostavio. Ne bi nas dakle trebala čuditi ni povećana uloga Rusije u koordiniranju obavještajnih resursa Irana, Iraka i Sirije u Bagdadu7. Kao šlag na torti, dana 30. rujna 2015. započela je i vojna intervencija Rusije u Siriji. Što sve to znači za globalnu ravnotežu snaga?

Potpunu zbrku. Na prostoru Iraka i Sirije postoje dva državna režima koja blisko surađuju s Rusijom. Assadov režim u Siriji i SAD i ostale veće NATO-članice doživljavaju kao ozbiljnu prijetnju, iako ne ratuju otvoreno s njim8. Malikijev režim u Iraku uspostavljen je od strane SAD-a, iako se njegove veze s Iranom promatraju sumnjičavo. Dakako, jer je Iran, kao i Sirija, interpretiran kao trajna prijetnja SAD-u. I u Siriji i u Iraku kurdska populacija uspješno se organizirala s ciljem samoodržavanja, iako njihova dosad neostvarena težnja prema državnosti ispunjava zabrinutošću mnoge susjede, a prvenstveno Tursku. Između Bagdada i Damaska prostire se tzv. Islamska Država koju svi nabrojeni smatraju ne samo prijetnjom već i neprijateljem. To je možda i jedina čvrsta odrednica današnjih odnosa na Bliskom istoku. No većina vojnih sila koje su dovoljno velike da značajno utječu na situaciju znaju daleko bolje protiv koga su nego za koga su. Turska osim, Islamska Država ne voli ni Kurde ni Assada, SAD ne voli ni Assada ni Islamsku Državu, Izrael pak, osim Islamske Države, i dva Assadova saveznika (Iran i Hezbollah) smatra ozbiljnom prijetnjom, a mnoge su članice EU-a (uključujući Hrvatsku), kao i SAD, pohrlile naoružavati tzv. FSA (Free Syrian Army ili Slobodnu sirijsku vojsku). Usprkos brojnim vojnim uspjesima i desecima tisuća poginulih članova, ispostavilo se da je FSA daleko od homogene, umjerene i relativno demokratične sile koju smo sanjali. Mnogo naoružanja završilo je u rukama Islamske Države, a aktivni programi uvježbavanja umjerenih antiasadovskih snaga urodili su samo pukim debaklom9.  

U povijesnoj perspektivi, naše su nas četiri faze povele od bipolarnog, preko legitimnog, pa onda i delegitimiranog monopolarnog, u multipolarni svijet. Ipak, novonastalu se situaciju danas pokušava rastumačiti konceptom proxy-rata Rusije i SAD-a – dakle nekakvog povratka na staru bipolarnost10. Ovakva nam ocjena može samo posredovati nevjerojatnu tugu iza današnjeg globalnog odnosa snaga. Rusija, opterećena vlastitim političkim i ekonomskim problemima, globalno delegitimirana u Ukrajini 2014. i višestruko umanjena u realnim mogućnostima djelovanja u posljednjih 25 godina, svojom nam se skromnom prisutnošću u Siriji učinila kao važna protuteža SAD-u. Kako je to moguće? Samo kroz činjenicu pasivnosti i zbunjenosti SAD-a. Nevoljkost održavanja vlastitih kopnenih snaga na Bliskom istoku nije nadoknadiva aktivnostima bespilotnih letjelica. Jedina je alternativa pronalazak kredibilnog kopnenog partnera. Kurda nema dovoljno i alijeniraju Tursku, Iran alijenira Izrael, a FSA nažalost ne postoji na način na koji smo je sanjali. Preostaje isključivo suradnja SAD-a i ostalih globalnih sila na pronalasku zajedničkog rješenja za Siriju i Irak, koliko god gorkih pilula za Washington to nosilo.


1  Bruce Steinberg. 'REFORMING THE SOVIET ECONOMY'. Fortune Magazine, 25. 11. 1985., pristup 10. 11. 2015.
2  Usporediv broj američkih vojnika u Afganistanu poginuo je tek nakon punih 11 godina rata. Sveukupni je dosadašnji omjer 4494 u Iraku i 2372 u Afganistanu (Iraq Coalition Casualty Count. Icasualties, 2015., pristup 10. 11. 2015.
)
3  Bruto društveni proizvod prema paritetu kupovne moći.
4  Pretekla ga je Kina 2014. (International Monetary Fund. 'WEO'. IMF, 2015., pristup 10. 11. 2015.
)
5  Vidjeti Josip Lučev. 'How Long Before NATO Aircraft Carrier Force Projection Capabilities Are Successfully Countered? Some effects of the fiscal crises'. Croatian International Relations Review, 20(2014), str. 121-151
6  Stockholm International Peace Research Institute. 'Arms Transfers Database'. SIPRI, pristup 10. 11. 2015.

7  Al Jazeera. 'Iraq liaises with Syria, Russia and Iran to bomb ISIL'. Al Jazeera, 14. 10. 2015., pristup 10. 11. 2015.

8  „Prilika“ za to „propuštena“ je kada je Assad krajem 2013. suočen s mogućnosti izravne intervencije pristao na odricanje od oružja masovnog uništenja.
9  Primjerice program od 500 milijuna dolara koji je kao rezultat imao četiri ili pet uvježbanih vojnika (The Guardian. 'US has trained only 'four or five' Syrian fighters against Isis, top general testifies'. The Guardian, 16. 9. 2015., pristup 10. 11. 2015.
)
10  Abdulrahman al-Masri. 'Syria: Proxy war, not civil war'. Middle East Monitor, 14. 3. 2015., pristup 10. 11. 2015.
, Eyder Peralta. 'We Ask Experts: Has The Situation In Syria Become A Proxy War?' NPR, 17. 10. 2015., pristup 10. 11. 2015.


  • Erasmus charter for higher education

    EU projekti - Projekti financirani sredstvima Europske Unije

  • Razvoj i perspektive međunarodnih odnosa

    Uspostavljanje visokoobrazovnih standarda kvalifikacija u sektoru međunarodnih odnosa, diplomacije i održivog razvoja

Kako bismo poboljšali vaše iskustvo prilikom korištenja web stranice, koristimo kolačiće (eng. cookies) i slične tehnologije. Ako nastavite s pregledom stranice, smatrat ćemo da ste suglasni s navedenom uporabom. Više informacija »