Studentski list "Mladi diplomati"

Razgovarali smo s Milanom Brglezom, predstojnikom Katedre za međunarodne odnose na ljubljanskom Fakultetu za društvene znanosti

Razgovarali smo s Milanom Brglezom, predstojnikom Katedre za međunarodne odnose na ljubljanskom Fakultetu za društvene znanosti

Objavljeno: 30. Travanj 2013.
1. Zašto je dobro upisati studij međunarodnih odnosa? Kakve su poslije mogućnosti zaposlenja?

Upisati međunarodne odnose smisleno je, kao prvo, ako te oni zanimaju. Ovo je jedini fakultet, točnije, smjer u Sloveniji gdje se mogu studirati međunarodni odnosi koji su usporedivi s inima u inozemstvu. Zaposlenje je problem, barem ovdje, tako da nam se sve više događa da studenti nakon završetka studija napuštaju državu. Postoje određene mogućnosti pri traženju zaposlenja, no na kraju sve ovisi o samoinicijativi pojedinca i tome koliko je tko sposoban.
Sam studij tek je početak. Nakon toga potrebno je upisati magisterij, a potom se pojedinci odlučuju specijalizirati za određeno područje kao što su međunarodno pravo, međunarodna ekonomija i slično.

2. Kako stojite s kvotom upisnih mjesta?

Zbog recesije smanjili smo broj upisnih mjesta, tako da na dodiplomski studij upisujemo 40 studenata, dok se na poslijediplomskom ta brojka smanji na 30. No ondje je ipak nešto veći izbor. Kada primjerice manjka interesa naših studenata, kao što je smjer na poslijediplomskom, ponudimo diplomaciju. Inače upisujemo međunarodne odnose budući da su oni ipak više akademski, dok je diplomacija nešto više aplikativna. Upravo je iz tog razloga lakše poslijediplomski studij upisati nekome tko dolazi s drugih smjerova, dakako, ako aktivno koristi dva strana jezika.

3. Koliko je znanje jezika bitno na vašem studiju?


Kako biste upisali studij, morate poznavati i aktivno se koristiti dvama stranim jezicima, što je i ključna prednost koju posjedujemo. Primjerice, ako se nakon završetka studija ne možete zaposliti u javnom sektoru, možete se zaposliti negdje gdje traže znanje stranih jezika. Zapravo smo jedini u Sloveniji koji nudimo i jezike struke.

4. Imaju li studenti međunarodnih odnosa za vrijeme studiranja praksu?


Studenti dodiplomskog studija imaju praksu, koju često traže sami. Ona također može biti unutar fakulteta, a znaju se prijavljivati i na različite pripravničke poslove. Ovdje praksa traje otprilike mjesec dana. Na drugom stupnju, odnosno na poslijediplomskom studiju, studenti dobivaju predmet Diplomatski praktikum, koji im omogućuje praksu u Parlamentu ili u veleposlanstvima i praksa je obvezna.

5. Priča se da su međunarodni odnosi najteži smjer na vašem Fakultetu. Koliko je istine u tome?

Prema nekim standardima, studij međunarodnih odnosa smatra se elitnim, iako sam ne bih rekao da je tome tako. Ipak, ovaj je studij bilo iznimno teško upisati. Prije krize bila je velika navala, tako da su samo oni uistinu najbolji mogli upisati ovaj smjer. Nekada je diploma iz međunarodnih odnosa mnogo vrijedila. Velik broj stručnjaka ove tematike dobio je Prešernovu nagradu. Budući da danas diploma više ne postoji, ekvivalent joj je magisterij. Svejedno, ovdje u Sloveniji dobro je studirati međunarodne odnose jer možeš dobiti kredibilne preporuke za nastavak studija negdje u inozemstvu. Za znanstveni magisterij primjerice.

6. U Hrvatskoj do prije nekoliko godina, točnije do nastanka naše Škole, nije postojao studij međunarodnih odnosa. Koliko dugo on postoji u Sloveniji i kako je uopće došlo do ideje, odnosno potrebe za njime?

Međunarodni odnosi postoje od osnivanje Katedre za politologiju, znači pedesetak godina. Osamdesetih je nastala Politologija međunarodnih odnosa, a nakon uvođenja bolonjskog sustava razvio se i sam smjer Međunarodni odnosi. Nekada su se na prve dvije godine izvodili u sklopu studija politologije, a kasnije su se (na 3. i 4. godini) odvojili.

7. Pročitala sam da ste veliki poznavatelj diplomatskih i konzularnih odnosa. Kakvo je Vaše mišljenje o trenutačnoj diplomaciji? Mislite li da bi se nešto trebalo mijenjati?

Diplomacija se razmjerno sporo mijenja, tako da možemo govoriti o diplomaciji Europske Unije koja se tek razvija. Proučavaju se nacionalni odnosi i odnosi između svih članica. Također je bitno napomenuti da postoji više vrsta diplomacije, poput javne, ekonomske, kulturne, te da se također proučava odnos između njih. U današnjoj diplomaciji postoji mnogo više aktera no što ih je bilo nekada. Zbog toga se i razvilo novo polje proučavanja – diplomatske studije. Iako postoje tek petnaestak godina budući da su se počele razvijati tek nakon Hladnog rata, vrlo su važne, pa postoje i različite skupine proučavatelja koji se bave tim područjem.
Potrebno je naglasiti da je iznimno bitna autonomija diplomacije. Diplomacija mora biti autonomna profesija; institucija i instrument međunarodne politike koji je opet neovisan o politici. Također mora biti od nacionalnog interesa.

8. Kakvo je Vaše mišljenje o trenutačnim događanjima na području bivše Jugoslavije, o trenutačnim odnosima Hrvatske i Slovenije? Mislite li da je regionalna suradnja imperativna stvar?

Kruta je stvarnost ta da je Slovenija, unatoč tome što se nalazi unutar Europske Unije, samo njezina periferija. Jednako je tako logično da kao zemlja s kojom graniči Slovenija ima i određene interese naspram Hrvatske. Uvijek je potrebno imati viziju koja te „gura naprijed“. Iako je Slovenija, zajedno sa svim ostalim malim državama, drugorazredni član, EU svejedno nudi određene beneficije, poput primjerice studiranja i traženja posla u inozemstvu. Iako mi još uvijek nije jasno zašto su jedino Rumunjskoj, Bugarskoj i Hrvatskoj nabili takve zahtjeve pri ulasku u Uniju.

9. Budući da ste i sami Sloveniju okarakterizirali kao perifernu državu, rado bih Vas upitala o Vašem mišljenju o tzv. „siromašnim perifernim državama Europe“. Određeni stručnjaci pak kažu da države Jugoistočne Europe spadaju u skupinu „superperifernih država“. Što mislite, zašto je tome tako?

Zbog toga što se radi o malim državama koji si same ne mogu pomoći. Primjerice Poljska i Španjolska nemaju taj problem u takvoj mjeri jer su same po sebi veliko tržište. Mi smo pak ovisni o izvozu. Radi se o ekonomskom preživljavanju. Sa stajališta Europske Unije, mi smo zapravo samo periferija koja se podređuje centru. Sve je određeno pogađanjem i „nezdravom ekonomskom situacijom“.

10. Što se dogodilo sa Slovenijom, najrazvijenijom državom bivše Jugoslavije? Zašto je pala u tako loše ekonomsko stanje i zašto kažu da je „slovensko proljeće“ stiglo kasnije no u ostale države?

Slovenci su kao narod dosta suzdržani u vezi s prosvjedovanjem. Zapravo, nisu prosvjedovali od svog osamostaljenja, a ni to nije bio velik prosvjed. Moglo bi se reći da su naši prosvjedi zapravo simbolični. Došlo je do otpora političkoj aroganciji, koji je započeo u Mariboru. Potom je uslijedio val prosvjeda, pa izvještaj o korupciji, loši odnosi s javnošću...
Sloveniji je „šok-terapija“ bila privatizacija, iako nije uzela maha kao u Hrvatskoj. Financijski se balon napuhao, došlo je do zaduženja u poduzećima i kredita u financijskom sektoru. Ljudi su plaćali bankama, a kada su banke zaradile, taj profit nije bio državni, već privatni. Radi se o strukturno slaboj poziciji. Slovenija također ima problem što se nalazi unutar zajedničke valute, odnosno eura, što joj onemogućuje određene promjene, poput devalvacije.

11. Što mislite o novoj slovenskoj vladi?

Nova je koalicija raznolika, ali vjerujem da će doći barem do štednje na „ljudskoj razini“.

Autor: Martina Plantak

  • Erasmus charter for higher education

    EU projekti - Projekti financirani sredstvima Europske Unije

  • Razvoj i perspektive međunarodnih odnosa

    Uspostavljanje visokoobrazovnih standarda kvalifikacija u sektoru međunarodnih odnosa, diplomacije i održivog razvoja

Kako bismo poboljšali vaše iskustvo prilikom korištenja web stranice, koristimo kolačiće (eng. cookies) i slične tehnologije. Ako nastavite s pregledom stranice, smatrat ćemo da ste suglasni s navedenom uporabom. Više informacija »